Sa Zlatnog otoka nikako nemojte otići prije nego se uvjerite u adute koji su mu priskrbili taj laskavi naziv još iz doba rimskoga carstva.
Dozvolite da vas otok razmazi kao i mnoge prije vas. Uživajte u raskošnom okusu kvarnerske ribe, i nadaleko čuvenih kvarnerskih škampi.
Za otočnu janjetinu reći ćemo vam da je bila posluživana na dvoru rimskih careva, vjerujemo da je to dovoljna preporuka.
U gotovo svim restoranima možete probati ručno izrađenu tjesteninu koja je zaštitni znak ovog otoka – simpatične i vrlo ukusne šurlice, za čiju izradu je potrebno puno stpljenja i iskustva. Ovo se jelo, još ne tako davno, posluživalo isključivo nedjeljom ili u prigodi velikih blagdana i događanja. Svakako provjerite zašto je tome tako.
Krčki pršut, koji je zaštićen oznakom zemljopisnog porijekla, može se naći u brojnim restoranima. Nježan je i lepršav, okusa koji podsjeća na maslac.
Posjetite svakako Kuću krčkog pršuta, gdje ćete moći naučiti sve o posebnosti ove delicije, i naravno probati razna jela sa pršutom, kao i ostale lokalne specijalitete.
Naravno, ne zaboravite kušati krčke sireve – bilo kravlje, ovčje ili kozje. U njime ćete osjetiti svo bogatstvo okusa i mirisa ljekovitog bilja kojima obiluje ispaša na otoku Krku.
Uz sva ova jela, nemojte propusiti dodati krčko maslinovo ulje, koje spada u red najkvalitetinih ulja Mediterana. Vaš doživljaj o ulju upotpunite posjetom Kući maslinovog ulja Nono gdje možete kušati razne tipove ulje te vidjeti malu mini uljaru i naravno kupiti bocu ovih zlatnih kapi.
Jedinstveno vino po kojem je otok Krk poznat preporučamo uz sva navedena jela, njegova lepšavost jednostavno će vas oduševiti. Naučite izgovoriti ispravno žlahtina, taj naziv sigurno ćete puno puta ponavljati i u njemu uživati.
Od slatkih jela, probajte svakako izvorne slastice od sušenih smokava, svježeg sira, preporučamo i pržene slastice: fritule i kroštule. Tu je i imbriagon ili „pijani kolačić“, mirisni suhi keks koji se priprema uoči blagdana jedino u gradu Krku. To su slastice kakvima su se nekada sladili na ovom otoku. No svakako probajte i njihovu modernu verziju – neodoljivu tortu Krčku kneginju koja će vas osvojiti već kod prvog kušanja.
Krčani su oduvijek bili usko povezani sa morem i ribolovom jer je to bio jedan od osnovnih načina prehrane za stanovništvo.
Danas na Krku možete probati jedinstveni Kvarnerski škamp, Jadransku lignju, dagnje iz uzgajališta kraj mjesta Soline na Krku, te ostalu ribu poput orade, tune, oslića i inćuna.
Većina restorana na Krku nudi ribu, a mi vam preporučamo škampe sa žara ili na buzaru, tuna steak , oradu ili brancina sa žara ili rižoto od sipe i lignje.
Krčka janjetina je poznata kao poseban specijalitet, a legenda kaže da se janjetina s otoka Krka posluživala na poznatim Neronovim gozbama u Rimu.
Tradicionalna manifestacija krčke janjetine i ovčjeg sira događa se u svibnju, ali u restoranima je dostupna tijekom cijele godine.
Krčki sir je autohtoni otočki hrvatski sir, koji se proizvodi na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima otoka Krka.
Iako se Krčki sir tradicionalno proizvodi od pamtivijeka, tek je početkom ovog milenija dovršena i registrirana receptura. Prepoznatljiv je po svojoj kvaliteti i specifičnom okusu. Riječ je o deliciji proizvedenoj od plodova prirode koje je dalo more, škrta zemlja, kamenjar i pašnjaci prekriveni solju.
Krčki sir, rađen od mlijeka ovaca, izvanredna je poslastica kojom se može započeti i završiti obrok.
Šurlice su poznata tradicionalna ručno izrađena krčka tjestenina. Često se poslužuje uz gulaš ,morske plodove, šparoge ili istarske tartufe. Originalni recept starijih naraštaja se zadržao sve do današnjih dana!
Šparoge su također važan dio krčke gastro ponude jer se radi o potpuno prirodnoj samonikloj biljci koja nije iz kontroliranog uzgoja, već se ručno bere na krčkom obroncima tijekom travnja i svibnja.
Krčki pršut je prvi hrvatski proizvod zaštićen u EU. Obitelj Žužić iz mjesta Vrh se tradicionalno bavi uzgojem i proizvodnjom krčkog pršuta i to sve od ranih 20-tih godina prošlog stoljeća. Takva tradicija je rezultirala i mnogobrojnim nagradama i priznanjima kvalitete ovog proizvoda.
Posebnost krčkog pršuta je u tome da je nasoljen samoniklim začinskim biljem sa otoka Krka, ne dimi se, te sazrijeva u koži, i naravno suši se na krčkoj buri.. U Kući krčkog pršuta gosti će moći uživo vidjeti dijelove proizvodnje ove gastro delicije, saznati sve o načinu proizvodnje i posebnostima krčkog pršuta, moći će kušati i naravno kupiti proizvod upravo na mjestu gdje on i nastaje!
Smokve se nude u otočnim ugostiteljskim objektima krajem kolovoza i početkom rujna.
Preporučujemo da probate marmeladu od smokve, jedinstven slatki namaz kojeg jednako vole i mlađi i stariji naraštaji!
Na samo 20 min. udaljenosti nalaze se vinogradi i mjesto Vrbnik, gdje se proizvodi vino Vrbnička Žlahtina. To je kvalitetno suho bijelo vino koje se proizvodi od autohtone sorte, žlahtina bijela. Ova sorta je specifična po tome što uspijeva jedino u krčkom vinogorju, odnosno Vrbničkom polju.
U Vrbniku se nalazi nekoliko vrhunskih vinara koji proizvode ovo vino. To je vino svijetložute do slamnatožute boje, nježne arome i finog karakterističnog okusa. Svježina, kakvu mu može dati samo oštrija klima, karakteristika je sjevernog podneblja Jadrana kojemu se ova loza prilagodila, ali i sjevernih položaja vinograda na samom Krku.Najbolje prija uz ovčji sir, sve vrste ribe i morskih specijaliteta te jela od bijelog mesa.
Poljoprivredna zadruga Vrbnik je 2006. godine provela eksperiment, položivši boce pjenušca u čelične rešetkaste sanduke u more na 30-ak metara dubine. Naime, na toj dubini vlada stalna temperatura od 12 stupnjeva Celzijevih, što je pogodno za fermentiranje pjenušca. Rezultati su bili iznad očekivanja, morski pjenušac bio je kudikamo bolji od onoga iz podruma, a svaka boca je poprimila jedinsven izgled jer je obrasla morskim organizmima i koraljima ! Ono što je dodatno utjecalo na kvalitetu su polumrak, mir, tišina, a u boci pod morem je i veći pritisak nego u podrumu.
Dozrijevanje pjenušca na dnu mora, u svijetu je zasada jedinstvena metoda. Valomet se radi isključivo od autohtone vrbničke žlahtine. Inače, pjenušci se obično rade od najmanje tri različite sorte, od kojih je jedna u pravilu crna, a u njih se kao dodatak stavlja malo likera čiji su sastojci tajna svakog pojedinog proizvođača. Budući da je žlahtina sama po sebi dovoljno slatkasta, u Valomet uopće ne ide liker pa je taj pjenušac potpuno suh i bez šećera.
Osim po načinu fermentacije i iznimnoj kakvoći, poseban je i po svom dizajnu, svaka je boca unikatna. Nesvakidašnji izgled butelja, sa naslagama koralja i školjaka, rezultat je višemjesečnog boravka na dnu mora, te je odlučeno ostaviti taj prirodni dizajn. Na svaku butelju postavljena je tek mala, ručno rađena pločica na kojoj piše „pjenušac Valomet PZ Vrbnik“. Valomet je nagrađen mnogobrojnim priznanjima i nagradama kako za kvalitetu tako i za izgled.